Nositelj projekta:
• Hrvatski Crveni križ -Gradsko društvo Crvenog križa Rijeka
Trg Republike Hrvatske 2/II
51000 Rijeka
Partner na projektu:
• Općina Čavle
Čavja 31
51219 Čavle
U sklopu EU projekta „Rijeka zajedništva- širenje izvaninstitucionalnih usluga na području aglomeracije Rijeka’’ u okviru Dana zdravlja Općine Čavle, dana 16.09.2023. godine održano je predavanje na temu „Kako prevladati tugu?“
Obzirom da je dio korisnika ovog projekta i s područja Općine Čavle, edukativna radionica bila je usmjerena na iste.
Predavanje je održala psihologinja Mirjam Tkalčić koja je istaknula da se uz neki gubitak (člana obitelji, prijatelja, životinje) uvijek vežu različiti načini ponašanja te očekivanja o tome kako bi se zapravo trebalo ponašati, no reakcija tuge, izražena u obliku plakanja, straha i ljutnje, je toliko uobičajena da se smatra univerzalnom.
Kad je riječ o tugovanju, osoba je najčešće svjesna razloga zbog kojeg tuguje, tj. postoji objektivan uzrok javljanja te emocije. Iako je tugovanje bolan i traumatičan psihički proces, važno je naglasiti da on predstavlja normalnu i zdravu reakciju na gubitak bliske osobe.
Suočeni s gubicima, pandemijom koronavirusa koji je ostavio duboke posljedice na određene korisnike(bilo da su izgubili neku osobu ili im je narušeno zdravlje), korisnici su sve češće suočeni s navedenom emocijom.
Kroz savjetovanje, psihologinja je istakla da postoje 4 zadatka odnosno aktivnosti u stadiju tugovanja:
Prihvatiti stvarnost gubitka. Neki ljudi odbijaju povjerovati da se gubitak stvarno dogodio i “zapnu” već na prvom zadatku procesa tugovanja. Prihvaćanje stvarnosti gubitka i njegovog značenja zahtijeva vrijeme; ponekad tugujuća osoba na intelektualnom planu razumije što se dogodilo, no još uvijek nije emocionalno spremna prihvatiti tu informaciju.
Proraditi bol zbog gubitka. Ponekad osoba pokušava izbjeći bol poricanjem njenog postojanja, što može produžiti tijek žalovanja i dovesti do abnormalnog tugovanja. Ako drugi zadatak nije dovršen, kasnije bi se mogla javiti potreba za terapijom. Razlog tome je taj što bi pojedincu bilo teže vratiti se u prethodne faze kako bi proradito bol koju je ranije izbjegavao, posebno jer u tom trenutku možda više neće imati odgovarajuću socijalnu podršku.
Prilagoditi se okolini. To uključuje prilagodbu u svakodnevnom funkcioniranju pojedinca, njegovom poimanju sebe te prilagodbu različitih vjerovanja, vrijednosti i pretpostavki o svijetu.
“Emocionalno premještanje” nastavak života. To se odnosi na pronalazak prikladnijeg mjesta za njega u životu preživjelog tj. u njegovom sjećanju, da bi se preživjelom omogućilo da nastavi sa životom.
Značajnu ulogu u ovom imaju i institucije koje mogu pomoći. Konkretno, u ovom projektu kroz psihosocijalnu podršku mnogi korisnici su dobili savjetovanje i „vjetar u leđa“ za nastavak svog života, aktivirali su se kroz određene udruge i sl. Nakon radionice svi prisutni su razmijenili svoja osobna iskustva uz šalicu kave ili čaja.